9. децембар 2018.

Propadanje kmetstva u 13. veku

Moj prevod iz knjige Nova Kembridž istorija srednjeg veka (napisano oko 1990-2006), Knjiga V, 1198-1308
 
Društvena promena u 13. veku
Žerar Silveri (Gerard Silvery)
Propadanje kmetstva

Propadanje kmetstva u ovom periodu je veoma primetno u brojnim područjima na zapadu, ali sada može biti primećeno da 13. vek nije video kraj kmetstva. Zapravo, negde je stanje seoskog stanovništva pogoršano, posebno u Engleskoj gde je oživljavanje direktne poljoprivrede koje je bilo toliko uspešno na otvorenom polju je potaklo manorialne lordove da nametnu obaveze na slobodne ljude, koji su shvatili da postaju "villeins" (kmetovi), a ne više slobodni.

U severnoj Španiji, Nemačkoj, Makon regiji, Akvitaniji, području Liona, Šampanje i Briena, seljaci su smatrani kmetovima čim bi se naselili na zavisni posed. Ovo novo "kmetstvo" je bilo samo povezano sa držanjem imovine i nije se proširivalo na decu zavisnog posednika, tako da je bilo veoma različito od pravog kmetstva koje je prelazilo s generacije na generaciju putem oca ili majke i koje je puno više bilo povezano sa slučajnostima rođenja nego specifičnim dužnostima. Ali pravo kmetstvo se uvećalo u Poljskoj i Kataloniji i nastavilo je da postoji drugde, na primer na izoliranom platou Burgindije, u nekim podnožjima regije Ardane i na određenim brojnim engleskim manorima otvorenog polja.

Čak i u regijama koja su se smatrala da su "najliberalnije" bilo je ipak ponekad malih ostrva gde se kmetstvo nastavilo. Oko 1270. godine, 20% ruralne populacije je bilo još vezano kmetstvom u Pariškoj regiji. U Pontieu (Ponthieu) i Hejno (Hainault) regiji je bilo retkih slučajeva naslednog kmetstva.

Moguće, u tim područjima neke porodice nisu želele da krenu uobičajenim trendom, prema ličnoj slobodi. Bez sumnje ovo je bio slučaj u centralnom Hejno gde su porodice kmetova grofova Hejno odvojeni od drugih kmetova određenim povlasticama, na primer najamnine kanona katedralskog poglavlja Turneja su deljene njihovim sinovima.

Sve ovo ne treba da zaseni značajan i intenzivan pokret oslobođanja od kmetstva. Ovo je postignuto u Flandriji i većini Pikardije oko 1200. godine, ali je bilo u punom zamahu u Švedskoj. Mađarskoj i Italiji i na kontado zemlji koja je vladana od strane gradova iako su se laički seniori protivili. U Engleskoj uobičajena praksa u Kentu je priznata od strane monarhije 1293. godine i monarhija je ptvrdila da "svi ljudi Kenta treba da budu slobodni"; druge slobodne zemlje su bile u Devonu i Kornvolu, koje su još bile naseljavane u 13. veku. Kako ovakvo širenje lične slobode može biti objašnjeno? Bez obzira na upornost pravog ropstva u određenom broju gradova i seoskim farmama ograničeno na južni deo hrišćanskih zemalja, uticaj Hrišćanstva je puno više jasno osećan u ranom i totalnom nestanku ropstva u mnogim zemljama nego u borbi sa kmetstvom, koje zapravo priznavalo neka osnovna prava miškaraca i žena kao pravo na brak i na legitimnu decu. S druge strane, veliko povećanje u populaciji je bez sumnje imalo nesumnjivi uticaj na prviligije prema prvenstvenom obrađivaču i značilo je da gospodari zemlje koja je obrađivana već dugo vremena su prisiljeni da daruju ličnu slobodu svojim kmetovima da bi ih zadržali na svom seniorstvu. U određenim mestima darovanje slobode je bilo zarazno kao i uvećanje priviligija darivanim ovim područjima, slobodnim ljudima bivših poseda kao i potiskivanje slobodnog oporezivanja. Dalje, mešanje populacije je pomoglo stvaranju zbunjenosti pravila. U Bavarskoj je bilo seljaka koji su uživali ograničenu slobodu. Prema sredini trinaestog veka u Vermandou (Vermandois) zemljišni gospodar nije više mogao reći da li su određene porodice kmetovi ili slobodni. Dok je u dolazećim vekovima zbunjenost radila protiv slobodnih ljudi koji su često smatrani kmetovima, na kontinetnu kmetovi su bili smatrani slobodnim ljudima. Sa gubitkom većine rezervi žita mnogi seniori su samo tražili da kemtovi obave rad tražen od slobodnog čoveka (tri ili četiri dana godišnje). Konačno, javna vlast (kraljevi, gospodari ili velike feudalne porodice, vođe određenih gradova) su povukli od gospodara manora i drugih uticajnih seniora uzurpirane kraljevske privilegije (kriminalno sudstvo, mobilizacija ljudi, nepravedno oporezivanje) koji su smanjili njihovu moć i umanjili njihov uticaj. S druge strane u Engleskoj gde je kraljevska moć postajala slabija u 13. veku moć ubeđivanja određenog broja seniora koji su želeli da se vrate na direktnu poljoprivredu se povećavala. Povelje darovanja sloboda pojedinim kmetovima su postojale, ali je bilo puno više koje su se odnosile na čitave grupe. Prodaja poljoprivrednih proizvoda je takođe dopuštala seljacima da kupuju svoju slobodu. Međutim, oslobađanje nije uvek bilo lako, zapazi gorku raspravu između opata Sen-Pjer de Sens i njihovih kmetova o temi cene koja se treba platiti za njihovu slobodu. Ponekad ove rasprave mogu biti opisane kao prave bitke za slobodu, na primer 1251. godine kada je savez od 2.000 slobodnih ljudi i kmetova se borio protiv poglavlja Noter-Dam de Pariz u Orli regiji. U ovom slučaju, kao i u drugim francuska kraljevska vlast koja je oslobodila mnoge vlastite kmetove davala je potporu zahtevima kmetova koji su pripadali drugim seniorima, jer je ovo značilo davanje potpore seljacima i ograničavanju seniorske moći. U nekim područjima, razlikovanje između "mainmorte libre" (heriota, kojim je senior nasledio nešto od dobara njegovog kmeta, pravo na nasledstvo se sastojalo samo od jedne životinje od stoke, jednog objekta) i "mainmorte servile" (s kojim je on imao pravo na svu imovinu kmeta) je bio dodatan poticaj za kmetove da žele da pribave svoju ličnu slobodu. S obzirom da su kraljevi i gospodari velih teritorijalnih domena preferirali bogate seljake koji bi mogli da kupe oklop i ratnog konja, naspram osiromašenog plemića nesposobnog da kupi tako skupe stvari, obični narod je postepeno uspeo da pobegne od svog prijašnjeg stanja kao seljaci.

Str. 42,43,44

Ovo je dosta bitan tekst koji opisuje propadanje kmetstva u 13. veku. Tako da ovo menja shvaćanje srednjeg veka po kojem је kmetstvo dominantna pojava u srednjem veku. 
Po statistici bi sigurno u srednjem veku mogli utvrditi da je slobodno seljaštvo bilo u većini naspram kmetstva. Slobodno seljaštvo je ipak imalo obavezu da ratuje dok kmetovi to nisu ni morali (uglavnom), tako da to ipak pokazuje težnju za ukidanjem kmetstva. 
Uglavnom u Francuskoj se kmetstvo ukida i na tome radi uglavnom francuski kralj. Nasuprot Francuske kmetstvo se najviše zadržalo u Engleskoj, gde su feudalci imali veliku moć. Međutim, i u Nemačkoj feudalci imaju veliku moć, ali se ne primećuje ni blizu tolika snaga u zadržavanju kmetstva kao u Engleskoj.
Međutim, kako gde u 15. veku dolazi do porasta kmetstva u Evropi.

Neki pojmovi iz teksta.
Senior ili sizeren je nadređeni gospodar, a seniorstvo je zemlja poseda seniora ili pod njegovom vlašću.